Jupiterov Hram u Splitu

Jupiterov Hram u Splitu

   Jupiterov hram u Splitu je hram posvećen bogu Jupiteru, glavnom božanstvu starih Rimljana. 

  Nalazi se u zapadnom dijelu Dioklecijanove palače u neposrednoj blizini Peristila, centralnog trga carskog kompleksa. Sagrađen je krajem 3. stoljeća, u vrijeme gradnje carske palače, a vjerojatno već u 6. stoljeću posvećen je u krstionicu sv. Ivana Krstitelja. Pred samim ulazom u hram nalazi se jedna od dvanaest sfingi dopremljenih iz Egipta po naredbi cara Dioklecijana.

  

  Jupiterov hram je građen od 295. do 305. god, kao dio palače cara Dioklecijana. Vjerojatno je bio posvećen vrhovnom rimskom božanstvu i Dioklecijanovom božanskom ocu Jupiteru. Hram se nalazi zapadno od središnjeg dijela palače koji je bio religijski dio, a do kojeg se dolazilo svečanim prilazom. Budući da je car neplanirano abdicirao s trona 305. godine te doputovao iz Nikomedije u palaču, završni radovi na izgadnji palače su prekinuti, pa su dijelovi hrama ostali nezavršeni.

   Tokom kasne antike i srednjeg vijeka hram je pretvoren u krstionicu posvećenu sv. Ivanu Krstitelju, a kripta je posvećena svetom Tomi.

 U unutrašnjosti su sačuvana dva sarkofaga u kojima su pokopani splitski nadbiskupi, Ivan II. (10. st.) i Lovro († 1099.). Unutra se nalazi i veliki Meštrovićev brončani kip svetog Ivana Krstitelja.

 U 13. stoljeću je unutar krstionice smješten krsni zdenac izrađen od dijelova oltarne pregrade iz 11. stoljeća koja se prvotno nalazila u katedrali. Na jednoj od mramornih ploča uklesan je najstariji prikaz hrvatskog kralja, Krešimira IV. ili Zvonimira.

  Bačvasti kasetirani svod hrama utjecao je svojim oblikom na dalmatinsku ranorenesansnu umjetnost, što se najbolje očituje na primjeru Alešijeve krstionice i kapele bl. Ivana u Trogiru. Nad svodom je u 11. stoljeću sagrađen ranoromanički zvonik, sličan onome koji se i danas nalazi na crkvi Gospe od Zvonika nad Željeznim vratima, koji je uklonjen oko 1840. godine u skladu sa tadašnjim klasicističkim težnjama koje su zagovarale purifikaciju antičkih spomenika i građevina.

  Godine 1907. uklonjeno je nekoliko kuća sa zapadne i južne strane, tako da je danas hram oslobođen od prigradnji, osim one na sjeverozapadnom uglu na koji je još uvijek naslonjena jedna kuća. Tih godina su izvršene ispune sljubnica i rekonstrukcije površine cementnim mortom.