Dobrodošli u zidine Dioklecijanove palače
koja će Vam ispričati svoju priču
Dioklecijanova palača je antička palača
cara Dioklecijana u Splitu. Oko 300. godine podigao ju je rimski car
Dioklecijan i u njoj boravio nakon povlačenja s prijestolja (305.) do smrti
(316.).
Sagrađena je u uvali poluotoka 5 km
jugozapadno od Salone, glavnoga grada provincije Dalmacije. Ostatci
palače danas su dio povijesne jezgre Splita koja je upisana na UNESCO-v popis
mjesta svjetske baštine u Europi još 1979. godine.
Na osnovi podataka iz rimske karte,
poznate po srednjovjekovnom prerisu (»Tabula Peutingeriana«), u toj uvali
već ranije bilo je naselje Spalatum, kojemu ostatci i veličina do danas nisu
utvrđeni. Početak gradnje Dioklecijanove palače nije točno utvrđen.
Pretpostavlja se da je to bilo oko 295. godine, nakon uvođenja tetrarhije
(vladavina četvorice).
Ipak, deset
godina nakon te odluke, kada je Dioklecijan abdicirao 305. godine, palača još
nije bila dovršena, a postoje naznake da su se neki radovi odvijali dok
je car boravio u njoj. Po čijoj je arhitektonskoj ideji palača izgrađena
i tko su bili njeni graditelji, ne zna se.
Međutim, uklesana grčka imena Zotikos
i Filotas, kao i brojna uklesana grčka slova ukazuju na to da je određeni broj
graditelja bio porijeklom iz istočnog dijela carstva, tj. da je Dioklecijan
doveo sa sobom majstore s Istoka. Ipak, velika je vjerojatnost da je veliki dio
radne snage bio lokalnog podrijetla. Osnovna građa je dolazila iz neposredne
blizine. Bijeli vapnenac je dopreman s Brača i ponešto iz Segeta kraj Trogira;
sedra se vadila iz korita obližnjih rijeka, a opeka se izrađivala u
salonitanskim i drugim radionicama smještenim u blizini. Građevina kao cjelina
nije imala neposredni uzor u dotadašnjem rimskom graditeljstvu. Njena izvornost
proizlazi iz osnovne funkcije i prilagodbe položaju.
Svojim oblikom nalikuje kastrumu -
vojnom logoru. Vanjski su zidovi gotovo pravokutni, dimenzija 175-181 x 216 m,
a kule na uglovima palače slijede tradiciju vojne arhitekture. Budući je palača
bila udaljena od najbližeg velikog grada 6 km (Salona), bila je okružena
bedemima. I unutrašnji raspored palače podsjeća na vojni logor - cardo i
decumanus, glavne okomite ulice odgovaraju glavnim logorskim ulicama via
praetoria i via principalis. Postojala su četiri ulaza u palaču. Tri s kopnene
i jedan s morske strane. Cijeli prostor palače bio je podjeljen na dva dijela,
ali različite namjene. U sjevernom dijelu bile su smještene zgrade za poslugu,
vojsku, skladišta i dr. U južnom, raskošnijem dijelu, koji je zbog izravnavanja
sa sjevernim bio podignut nad zasvođenim supstrukcijama (tzv. podrumi palače),
nalazili su se objekti namjenjeni carskoj obitelji. Ni fasade nisu bile
jednake.
Najreprezentativnija je bila ona južna,
okrenuta prema moru. U donjem dijelu (kojeg je u Dioklecijanovo vrijeme
zapljuskivalo more) nalazili su se manji otvori i vrata tzv. porta aenea
(Mjedena vrata). Istočna i zapadna fasada su međusobno slične i bez ukrasa, a
vrata na njima zovu se porta argentea (Srebrna vrata) i porta ferrea (Željezna
vrata). Na sjevernoj fasadi bio je glavni ulaz u palaču s dvostrukim vratima s
arhitravom - porta aurea (Zlatna vrata), na kojem je ležao luk s nišama u
kojima se se nalazili kipovi (vjerojatno Jupitera i četiri tetrarha). Od dviju
glavnih ulica, cardo je vodio na peristil, otvoreni prostor ispred carevog
stana, na čijoj se lijevoj strani nalazio carev mauzolej (danas katedrala sv.
Dujma). S desne strane peristila nalazila su se tri hrama. Prvi je Jupiterov, a
druga dva danas se nazivaju Kibelinim i Venerinim, iako ti nazivi nisu
potvrđeni. U carev stan ulazilo se iz protirona preko vestibula. Nekadašnji se
raspored prostorija može rekonstruirati uz pomoć prizemnih dvorana, koje su
jednakog rasporeda.
Palača je u tlocrtu zamišljena kao
pravokutnik, ali je prilagođavanje terenu, prilikom gradnje, nametnulo manja
odstupanja (istok: 214,97 m, sjever: 174,74 m, jug: 181.65 m). Pročelni zidovi
palače u svojim su donjim dijelovima masivni i jednostavni bez otvora, a u
gornjim dijelovima rastvorni su velikim lučnim prozorima koji su jednostavni
prema kopnu, tj. na zapadnom, sjevernom i istočnom pročelju, a raščlanjeni
vijencima, konzolama i polustupovima na južnom pročelju prema moru. Vanjski
zidovi palače, osim zapadnog, do danas su većim dijelom dobro sačuvani.
Šesnaest kula na pročeljnim zidovima
prema kopnu daju palači obilježje utvrde. Četiri kule na uglovima kvadratičnog
su tlocrta. Po dvije od šest kula osmerokutnog tlocrta uokviravale su tri
kopnena ulaza, šest kula pravokutnog tlocrta nalazilo se između ugaonih i
osmerokutnih. Do danas su se djelomično sačuvale tri ugaone kule (osim
jugozapadne) te samo ostatci osmerokutnih i pravokutnih.
Tri do danas dobro sačuvana kopnena
ulaza arhitektonski su raščlanjena, posebno sjeverni, koji je bio glavni
pristup iz Salone. Južna, morska vrata, jednostavna i manjih dimenzija, također
su dobro sačuvana.
Kroz kopnena vrata preko obrambenih
dvorišta (propugnaculum) pristupalo se širokim ulicama (cardo i decumanus),
obrubljenim trijemovima. Glavne ulice spajale su se u središtu palače, uz koje
se prema jugu prostirao otvoreni prostor – peristil, obrubljen stupovima s
lukovima. Sakralni prostori istočno i zapadno od peristila bili su uokvireni
zidovima. U istočnom prostoru do danas je sačuvana monumentalna građevina
vanjskog osmerokutnog, a unutrašnjeg kružnog tlocrta, presvođena kupolom od
opeke i raščlanjena iznutra dvama nizovima stupova i vijenaca, te frizom u
kojem su uz nestalu središnju figuru, sačuvana poprsja Dioklecijana i njegove
supruge Priske. Građevina je s vanjske strane obrubljena trijemom (peripter),
koji je do danas uglavnom sačuvan. U ranijim izvorima ta se građevina spominje
kao Jupiterov hram, a u novijoj znanstvenoj literaturi kao Dioklecijanov
mauzolej.
U zapadnom sakralnom prostoru do danas
se vrlo dobro sačuvao mali hram pravokutnog tlocrta, presvođen kasetiranim,
bogato ukrašenim svodom. Prema ranijim opisima to je Janov ili Eskulapov hram,
a prema novijoj literaturi Jupiterov hram. U istom prostoru u posljednje su
vrijeme pronađeni ostatci dvaju hramova kružnog tlocrta. Prema opisu splitskog
kancelira Prokulijana iz XVI st., južni hram bio je posvećen Kibeli, a sjeverni
Veneri. S južne strane peristila srednje stubište spušta se u prizemne dvorane i
povezuje južna vrata sa središtem palače. Dva bočna stubišta uzdižu se u
trijemu protirona, iz kojeg se pristupa vestibulu, pretprostoru carevih odaja.
Ta je građevina izvana kvadratičnog, a
iznutra kružnog tlocrta, presvođena kupolom. Odatle se pristupalo u carev stan
koji se u dubini od 40 m prostirao uz cijelo južno pročelje; on je tek
djelomično sačuvan u gornjem katu, ali su skoro potpuno sačuvane njegove
prizemne, prevođene supstrukcije koje su ga izravno nosile, pa se s obzirom na
podudarnost gornjeg i donjeg tlocrta može sagledati cjeloviti raspored i izgled
gornjih prostora. Na zapadnoj strani gornjega kata sačuvani su ostatci dvorane
s kupolom i dviju dvorana s apsidama, a na istočnoj strani dijelovi osmerokutne
blagovaonice (triklinij) s tri dvorane križnog tlocrta. Zid zapadne križne
dvorane sačuvao se u punoj visini. Dioklecijanov stan međusobno je povezivala
duga prostorija uz južno pročelje (kriptoportik) iz koje je kroz 42 prozora i 3
lođe bio otvoren pogled prema moru. Sjeverno od careva stana nedavno su
pronađene dvije kupelji, jedna uz zapadne, a druga uz istočne dvorane. U
sjevernom dijelu palače nalazile su se dvije zgrade, obrubljene glavnim i
obodnim ulicama usporednim s vanjskim zidovima. Na nekoliko mjesta u palači
pronađeni su dijelovi prvobitnog sustava kanalizacije. Vodovod u dužini od 9 km
opskrbljivao je palaču pitkom vodom, a njegov veći dio je i danas u uporabi.
Po svojoj kompoziciji Dioklecijanova palača nosi u sebi elemente
carske vile, helenističkog grada i utvrđenog vojnog logora (castrum). Sa stanovišta konstruiranja u palači su u
većem dijelu rasponi savladavani upotrebom luka, odnosno svoda, koji sile
prenose koso na temelje, dok su u reprezentativnim dijelovima rasponi svladani
upotrebom kamene grede. Masivnim, fino obrađenim kamenom zidani su
reprezentativni dijelovi kao i svi drugi dijelovi koji su izloženi većim
naprezanjima. Žbukani ili obloženi dijelovi zida građeni su sitnim kamenom,
poravnatim u određenim razmacima s četiri reda opeka. Svodovi su izvedeni od laganog
riječnog kamena (sedre), dijelovi većih koncentriranih naprezanja u svodovima
građeni su od opeke. Stropne i krovne konstrukcije bile su drvene. Dekorativna
obrada na arhitektonskim elementima karakteristična je za način rada u istočnom
dijelu Rimskog Carstva. Iz dimenzija sačuvanih dijelova proizlazi da je palača
građena prema projektu koji je bio kotiran rimskim stopama.
Smrću cara Dioklecijana 316. godine život u palači ne gasi se, a
preobražaji počinju već u prvim stoljećima života palače. Budući je bila u
posjedu rimskog dvora, pružala je utočište prognanim članovima carske obitelji,
a najbitniji događaj bio je rušenje Salone početkom 6. stoljeća kada je dio
prognanog stanovništva našao utočište unutar zidina palače i kada počinje novi,
organizirani gradski život.
U razdoblju slobodne
srednjovjekovne komune, između 12. i 14. stoljeća, dolazi do većeg
arhitektonskog razvoja, kada su brojne srednjovijekovne kuće ispunile ne samo
rimske zgrade nego i veći dio slobodnog prostora ulica i trijemova. U tom
razdoblju započinje i izgradnja romaničkog zvonika Katedrale sv. Dujma.
Romanička je umjetnost zastupljena i
radovima velikih majstora kao što su Andrija Buvina koji je izradio drvena
vrata katedrale u 13 stoljeću i Juraj Dalmatinac, iz čije su radionice potekle
raskošne plemičke palače u oblicima venecijanske gotike s naznakama renesanse
(npr. palača obitelji Papalić). U katedrali je i njegovo remek-djelo, oltar sv.
Staša.
Od 7. stoljeća palača živi kao grad Split, koji se već od ranog
srednjeg vijeka širi prema zapadu i u više navrata zatvara zidovima. Adaptacije sakralnih objekata palače u
splitsku katedralu i krstionicu, predromaničke crkvice sv. Martina i Gospe od
zvonika, predromaničke, romaničke, gotičke, renesansne i druge građevine,
svjedoci su neprekidnog života grada i nastanka novih kvaliteta, koji sa
sačuvanim dijelovima Dioklecijanove palače čine cjelinu najvećih vrijednosti
graditeljskog nasljeđa.
Dioklecijanova palača nije samo izvanredan antički spomenik, nego
je i nacionalno i svjetsko dobro.
Nema komentara:
Objavi komentar