Otok Mljet ili Malta

Da li je otok Mljet otok Sv.Pavla

   Nacionalni park Mljet jedan je od najljepših jadranskih otoka koji, ne bez razloga, na Dan sv. Petra i Pavla obilježava svoj dan. Dan općine bio je prigoda da se još jednom istakne povijesna istina – brodolom sv. Pavla apostola nije dogodio na Malti, već na Mljetu.

  Biblijski zapisi proteklih su godina znanstveno potvrđeni, a Mljet je dobio još jednu veliku priču koju tek treba ispričati.
  Biblijski zapisi o putovanju sv. Pavla apostola s Krete u Rim, koji govore o snažnoj oluji koja je njegovu lađu nosila po moru dok se nije razbila o hridi otoka Melite spominju i mjesto na kojem je doživio brodolom, ali se i spasio. Sv. Pavao na tom je otoku ostao tri mjeseca, a zatim otplovio dalje prema Rimu. Otok brodoloma sv. Pavla, piše u Bibliji, bila je Melita.

»Otok Mljet je minijaturni zeleni raj, ljupkost uokvirena mirom i tišinom. Plaže su obrubljene finim pijeskom poput tropskih laguna, a otmjeni pinji, borovi i poljsko cvijeće, prepuni radosti i sunca silaze do ruba mora i jezera.« 

  Opisujući svoje legendarno putovanje od Jeruzalema do Rima apostol Pavao govori o strašnoj oluji

koja ih je zahvatila i gotovo potopila u Adriji (tj. Jadranu). Spas od brodoloma mornari tada nađoše na pustom, šumovitom i nepoznatom otoku prepunom zmija, od kojih je, prema predanju, jedna ugrizla u ruku sv. Pavla, ali je on baci u vatru... tek kad se spasismo, doznamo da se otok zove Melita. Urođenici se poniješe prema nama vrlo ljudski. Sve nas primiše k velikoj vatri koju bijahu naložili zbog kiše što je padala i zbog zime. Kad Pavao nakupi naramak suhih grana i kad ga baci na vatru, iziđe zmija natjerana od vrućine te mu se uhvati za ruku. Urođenici, kad vidješe da mu zmija visi o ruci, govorahu jedan drugome: Ovaj je čovjek sigurno ubojica, umakao je moru i Pravda mu ne dopušta da živi. Ali on otrese zmiju u vatru i ne bi mu ništa zla. A oni su očekivali da će uteći i smjesta pasti mrtav. Pošto su dulje čekali i vidjeli da mu se nije dogodilo nikakvo zlo, promijeniše mišljenje i rekoše da je Bog...«

   Prema kazivanju starih Mljećana, crkva je podignuta u čast apostola Pavla, koji je nakon brodoloma boravio na Mljetu tri mjeseca. Valja reći da u Sredozemlju postoje dva otoka koja su prema starim ljetopisima imala naziv Melita odnosno Malta, a to su današnji Mljet i Malta. Međutim, Mljet je oduvijek bio prepun zmija, a na Malti ih nikad nije bilo, pa je i to jedan od najpouzdanijih dokaza da je sv. Pavao boravio na Mljetu, a ne na Malti, 'ovakvu tezu zastupalo je više istraživača, a najgovorljivije mljetski opat i pjesnik, benediktinac Ignjat - Đurđević, koji je u XVIII. stoljeću objavio značajnu znanstvenu studiju o putovanju sv. Pavla.

  O boravku sv. Pavla na Mljetu bilježi u 36. poglavlju svog djela De administrando imperio i veliki bizantski car Konstantin Porfirogenet. Stoga su u javnosti dugo trajale polemike znanstvenika oko toga na kojem je od dvaju mediteranskih otoka sv. Pavao doživio svoj čuveni brodolom. Međutim, još početkom XX. stoljeća ta je dilema bila definitivno riješena u korist Malte.
 
    Ipak ne treba zanemariti podatak da je apostol Pavao bio dobar poznavalac geografije, i da je opisao kako se njegov brodolom dogodio u Jadranu. I u Poslanici Rimljanima sv. Pavao kazuje kako je na svojim putovanjima bio i u Iliriku, a kako su rute njegovih putovanja, kao i životopis, potpuno izraženi, to jedino može značiti da je taj brodolom doživio na Mljetu. Zbog toga bi znanost možda trebala ispraviti tu povijesnu zabludu o Malti kao otoku sv. Pavla.

   Prema tradiciji, more je izbacilo brodolomce na malenu pučinsku hrid, koju starosjedioci Mljeta otad nazvaše škojem sv. Pavla. U predjelu Crkva ili Crkvina još postoje ostaci nepoznata kamena zida za koji u narodu kruži predaja kako je to od davnina temelj crkve sv. Pavla.

   Danas na temelju tri zbornika  koja smo izdali znamo daleko više nego se znalo prije tri stoljeća, tako da sa znanstvenom sigurnošću možemo tvrditi  da je Mljet sukladan opisu iz djela apostolskih, ističe Miho Demović. U zborniku su radovi klimatologa, nautičara, stručnjaka koji dokazuju da vjetrovi koji su puhali nisu mogli lađu nikako otpuhati na Maltu, nego isključivo na Mljet, a dokaz su, dodaju, i mljetske zmije ljutice koje se spominju u Bibliji. 

    Poznato je da su na Mljet 80-ih godina uvezli mungose kako bi se riješili ljutih zmija koje su stanovnicima od pamtivijeka zadavale muke.

   
Uz to, zaronite li kod maloga Škoja na jugoistoku otoka - gdje se pretpostavlja da je mjesto brodoloma, mogli biste i pronaći ostatke aleksandrijske lađe iz 1. stoljeća, točnije ostatke tereta koji je ona nosila. Danas jedino na Jadranu na tom mjestu imate  ostatke 7 kamenica u kojima se prenosilo žito, u jednoj od njih su zaista i nađeni ostaci žita po kojima se ustanovilo vrijeme brodoloma, govori Josip Mozer, član Udruge sv. Pavla apostola mljetskog brodolomca.